Background

C O R E M O T I O N

Radionica

U svom pedagoškom radu fokusiram se na razumijevanje UNUTARNJE STRUKTURE tijela i kompleksnog međudjelovanja svih sustava tijela/uma (živčanog, krvožilnog, probavnog, endokrinog, emocionalnog i psihološkog). Taj pristup pomaže svim segmentima procesa unutarnjeg razvoja – od početnog koncepta, intuicije ili vizije, do želje za pronalaženjem izvedbenog jezika.

PEDAGOŠKO ISKUSTVO I POZADINA:

Ovu jedinstvenu tehniku osmislila sam za plesače i izvođače kroz godine stvaranja vlastitih radova kao plesačica, koreografkinja i improvizatorica. Chi Kung (vještina disanja ili energetska vještina), koji je najviše utjecao na moj pedagoški pristup, sustav je vježbi koje poučava Mantak Chia. Koristila sam ga u radu s ljudima s intelektualnim poteškoćama, psihički bolesnim osobama i gluhoslijepima, kao i u radu s profesionalnim izvođačima i stručnjacima za somatske prakse, psihologiju i neuroznanost.

Istraživanje tijela i pokreta dovelo me je do proučavanja arhitekture, neuroznanosti, lingvistike i psihologije. Nagnalo me je da iz Europe odem u Indiju, i na kraju u Sjedinjene Američke Države. Dovelo me je do Chi Kunga i borilačkih vještina. Moj rad rezultat je dubinskog istraživanja dinamike između triju kultura: europske, azijske i američke.

Moja pedagoška tehnika sastoji se od tri međusobno važne razine. Zajedno sačinjavaju sustav koji učenici mogu postupno nadopuniti za svoje ciljeve i vizije. Moj je cilj dati im 1) osnovna pravila po kojima tijelo može stvoriti i pohraniti energiju koja će potaknuti osobni razvoj; 2) okosnicu koja pomaže intuitivno istraživanje dinamike između unutarnje i vanjske kinestezije; 3) široki kulturni kontekst koji hrani kritičko i analitičko razmišljanje.

 

PRVA RAZINA (STRUKTURNO PORAVNANJE)

Ovaj dio treninga fokusira se na strukturu (kostur i tetive) tijela. Temelj strukturnog fokusa je poravnanje tijela i odnos tijela prema gravitaciji. Ta načela stavljamo u praksu pomoću sustava vježbi disanja, kojima se dubinski opušta abdominalno i visceralno područje, i jednostavan slijed položaja koji onome tko ih prakticira dopuštaju da se postupno oslobodi dodatne napetosti i aktivira centre energije.

Zahvaljujući ovoj tehnici:

- Tetive i psoas se opuštaju i jačaju, povećavajući lakoću povezanosti glave, vrata, leđa i udova.

- Živčani sustav se opušta pa je moguće doći do core tijela i centara energije, što postupno stvara osjećaj vedrine.

Kad učenici shvate strukturne principe ovih vježbi, lako ih mogu primijeniti u svim vrstama pokreta i situacija.


 

DRUGA RAZINA (INTUITIVNO ISTRAŽIVANJE UNUTARNJEG I VANJSKOG)

Osmislila sam model za stjecanje intuitivnog i individualnog razumijevanja korelacije između organa, čula, osjećaja i naše orijentacije u prostoru koji nas okružuje. Taj model moćan je alat za improvizaciju i kompoziciju.

Ovaj dio treninga polaznike vodi u dubinsko istraživanje veza između naše najintimnije percepcije nas samih, drugih i naše okoline. On je moćno oruđe koje izvođačima pomaže da shvate poriv i započinjanje pokreta. Vjerujem da je razumijevanje započinjanja pokreta ključno za izbjegavanje obrazaca koji dugoročno mogu dovesti do ozljeda ili sukoba između stilizacije i umjetničke namjere. Razvijanje slobode započinjanja pokreta iz širokog spektra mogućnosti dopušta izvođaču da beskonačno proširi svoju umjetničku viziju. Polaznici će naučiti raspoznati kako počinje pokret iz kinestezije, energetike i emocija; i kako upravljati tim razlikama da stvore jezik koji odgovara njihovoj viziji.


 

TREĆA RAZINA (KROSDISCIPLINARNA I KULTURNA RAZLIČITOST)

Treća razina fokusira se na kontekstualizaciju stvaranja djela unutar svijesti o kulturi. Za mene je čin plesa oblik razmišljanja koji ima svoju vlastitu logiku. Unutar te logike, ugođeni plesač postaje vektor za utjelovljenje našeg vremena. Da bi se stvorilo važno djelo, nužno je razumjeti da se ono događa u povijesnom kontinuumu, ne samo unutar kulture u kojoj smo rođeni, nego i u odnosu na povijest drugih kultura. Za stvaranje koreografije nužno je crpiti iz događanja i discipline izvan uskog okvira plesa. Vjerujem da je za mlade umjetnike neophodno da budu znatiželjni i da svoju znatiželju hrane izlaganjem različitosti. Razgovor je važan dio mog učenja. Vjerujem da eksternalizacija određenog iskustva počinje traženjem načina na koji ćemo to iskustvo artikulirati. Potičem krosdisciplinarnu rječitost. Ona je ključna za „unutarnju alkemiju“. Osobno mi pomaže staviti unutarnje iskustvo u kontrastivan kontekst ili kulturu na način koji to iskustvo otkriva u novom svjetlu. Na primjer, aktiviranje T-stanica Chi Kungom, povezivanje osjećaja, pokreta i fonacije s lučenjem hormona, razmatranje „živosti“ izvedbe u odnosu prema kognitivnoj znanosti Fracisca Valera, shvaćanje što znači biti na pozornici pred publikom čitanjem fenomenologije Merleau-Pontyja, ili produbljivanje vlastitog osjećaj orijentacije u prostoru provođenjem vremena u arhitektonskim djelima Le Corbusiera, Renza Piana, Stevena Holla ili Samuela Mockbeeja.

Dok sam živjela u Europi, predavala sam na sveučilištima na kojima su na istom projektu zajedno radili studenti arhitekture, vizualnih umjetnosti i izvedbenih umjetnosti. Voljela bih ponovno potaknuti takav oblik razmjene, jer uvijek se pokazao veoma plodonosnim. Kao koreografkinja, duboko sam privržena suradnica. Aspekt suradnje neophodan je za moj rad. Proteklih petnaest godina surađujem s američkim pjesnikom i arhitektom Robertom Kocikom. Zajedno smo stvorili tekstove, izložbe, instalacije, građevine, niz predstava, konferencije, koreografije (naravno) i novu estetsku znanost nazvanu The Prosodic Body.

SAŽETAK

Kombinacija navedene tri razine omogućuje strukturni i intuitivni pristup stvaranju koreografskih i izvedbenih djela. Taj pristup fokusira se na način na koji pojedinac boravi u svom tijelu, ali se pritom stalno udaljava da sagleda situaciju u cjelini kulturnog krajolika. On je razmišljanje o načinima na koje boravimo u svom tijelu kroz ples i glas. Čini nas svjesnima dinamike između energije koja je pohranjena i energije koja je potrošena (što je presudno za opstanak), bez obzira je li ta energija fizička, intelektualna, emocionalna ili duhovna. S ovim pristupom polaznici se uče povezati to the core body i vjerovati svojim odabirima. Moja je metoda integrativna – uključuje istraživanje brojnih disciplina i kultura, naglašava važnost čitanja, pisanja i govorenja u shvaćanju samih sebe kao vektora svog vremena, spaja prošlost i sadašnjost u djelima koja kreiramo.

Kao učiteljica, predana sam stvaranju prostora mogućnosti za ljude s kojima radim.


 


 

Daria Fain

DARIA FAIN

OBRAZOVANJE I UTJECAJI:

Daria Faïn priznata je njujorška redateljica i koregrafkinja, rodom iz Antibesa u Francuskoj. U svom radu spaja europsko kulturno podrijetlo, tri desetljeća proučavanja i prakticiranja azijskih filozofija tijela, američko plesno obrazovanje i antičko grčko kazalište. Crpeći iz tih različitih izvora, razvila je jedinstven pristup kretanju i izvedbi. Klasični indijski ples Bharatha Natyam učila je najprije pet godina od Amale Devi u Parizu, pa usavršila u Madrasu. U Indiji je proučavala i povezanost tog plesa i arhitekture hramova. Velik utjecaj na nju imala je i suradnja s japanskim plesačem i glumcem Min Tanakom. Od 1984. do 1986. školovala se na Graham School u New Yorku. Certificirana je instruktorica Alexander tehnike i Universal Healing Tao-a. Borilačke vještine učila je od majstora Allena Franka. Ujedno je opsežno istraživala međusobni utjecaj arhitekture i ljudskog ponašanja, i držala predavanja o švicarskom arhitektu i urbanistu Le Corbusieru. U svom koreografskom istraživanju radila je s psihičkim bolesnicima, ljudima smanjene intelektualne sposobnosti i gluhoslijepim osobama, što je dodatno produbilo njezino shvaćanje tijela kao neiscrpnog izvora spoznaje.

PREDSTAVE:

Daria Faïn u svojoj karijeri ima 17 cjelovečernjih predstava i brojne kratke koreografije, instalacije, trajne performanse i improvizacije. S arhitektom/pjesnikom Robertom Kocikom, osnovala je, osmislila i izgradila multidisciplinarni umjetnički centar i izvedbeni prostor Atelier Trigon u Parizu, i od 1990. do 1994. bila njegova umjetnička direktorica. S Kocikom je 2006. pokrenula The Prosodic Body, novo polje umjetničkog istraživanja koje proučava jezik kao zvuk, utjelovljenje i krajnju ekspresiju, a 2008. osnovala The Commons Choir, skupinu od tridesetak pjevača, glumaca, plesača, glazbenika, pjesnika, skladatelja, ljudi.

Radove Darie Faïn u New Yorku su naručili i publici predstavili: BRIC Arts | Media House (AIR 2015.-2017.), Gibney Dance (2014.), The Poet's House i River to River Festival (2014.), New York Live Arts (2013.), Dance Theater Workshop (2011.), Danspace Project (2006., 2008., 2010.), The Lower Manhattan Cultural Council (2008., 2010., 2014.), The Kitchen (1996., 2004.), Movement Research (1996., 2001., 2006., 2008., 2009., 2010.), The Rubin Museum (2008.) i The 92nd Street Y (2001.).


NAGRADE – POTPORE – NARUČENA DJELA

1979. godine Daria Faïn dobila je nagradu Ministarstva kulture na Concours Internationale de Choregraphie de Bagnolet (Francuska). 1986., francusko Ministarstvo prostornog uređenja dodijelilo joj je posebnu stipendiju za istraživanje arhitekture. Brojne potpore dobila je i od francuskog Ministarstva kulture (1984.-1986.-1994.). I New York State Council on Arts prepoznao je njezin rad (1994., 2008.). Radila je za fondaciju Cartier (Pariz, 1996.), Ecole de Beaux Arts (Pariz, 1996.), i Marseille Objectif Danse (Marseille, 2001. – 2004.). 2008. godine njezini projekti THE EXTENT TO WHICH, THE PERINEUM: An Anechoic Darkroom i The Commons Choir dobili su potporu belgijske fondacije Hip Up, Američkog centra za glazbu, New York State Cultural Affairs-a, fondacije James E. Robinson i umjetničkog vijeća Lower Manhattana. Za E-V-E-R-Y-O-N-E, predstavu koju je 2012.-2013. naručio New York Live Arts, The Commons Choir dobio je potporu fondacije Mertz Gilmore, njujorške fondacije BUILD i fondacije James E. Robinson. Daria Faïn bila je Movement Research „artist-in-residence“ od 2008. do 2010, a The Commons Choir je od 2015. do 2017. bio u rezidencijalnom programu BRIC Arts Media, gdje je u kazalištu Ballroom premijerno izvedena predstava mayday heyday parfait. 2018. godinu Daria je provela kao „artist in residence“ u Gibney DiP-u. Ona i njezin partner, pjesnik i arhitekt Robert Kocik, stipendisti su Njujorške fondacije za umjetnost. Za mayday heyday parfait, The Commons Choir dobio je potporu i od New Music USA, NYSCA-e, belgijske fondacije Hip Up, i tromjesečnu rezidenciju od Exploring the Metropolis.

PEDAGOŠKI RAD

Daria Faïn članica je profesorskog zbora Movement Research-a od 2005. godine, a radionice i master class-ove drži diljem Sjedinjenih Država (The New School, Sveučilište Harvard, Trisha Brown Studio, Sveučilište New York, Sveučilište Tulane, Sveučilište Adelphi, Rutgers, Cooper Union, Sarah Lawrence College...).

Podučavala je i u Independent Danceu u Londonu i Tanzfabriku u Berlinu, i predavala na Arhitektonskom fakultetu u Parizu i Technische Universitätu u Berlinu.

Svoju vlastitu pedagošku metodu razvija od 2000. godine, i obučila je mnoge profesionalne plesače i koreografe.

PISANJE

Daria Fain često objavljuje u časopisu Movement Research Performance.

www.dariafain.net

Associate image

Rezervacija ulaznica

Predstava

Datum / Sat
Broj ulaznica
1